VAĐENJE ŽIVACA
Svatko tko je iskusio zubobolju zna da to može biti vrlo neugodno. Zub može boljeti spontano („kuckanje“), može boljeti na toplo ili hladno, na zagriz odnosno žvakanje, na hladan zrak itd. Ponekad se bol može pojačavati noću, kada se osoba smiri i legne u horizontalan položaj.
Kada vadimo živac iz zuba?
Razlog bolova može biti duboki karijes ili plomba ako je zub živ ili granulom odnosno apsces ako je zub mrtav ( to su zubi koji nemaju živac , oni posive i pucaju). Ako je razlog bolova duboki karijes onda se on s vremenom širi prema živcu te inficira i prostor u kojem se on nalazi. Oštećeni živac može reagirati upalom koju ćete sigurno osjetiti ili odumiranjem koja može proći i bez simptoma.
Liječenje kanala korjena zuba je endodontski postupak kojim tretiramo problematičan zub. Strojna endodoncija je moderniji pristup liječenju zubi i s njom smo obično brži i efikasniji. Liječenje započinjemo anestezijom, nakon toga slijedi otvaranje gdje dodemo do živca. Dva su moguća nastavka.
Prvi je da se u zub stavi „otrov“ koji će umrtviti živac koji je upaljen. Nakon 10-14 dana kanali se čiste s iglicama, ispiru i suše. Tako se uklanjaju bakterije i kanal se proširuje dovoljno da bi se mogao napuniti. Između dvije posjete može se staviti lijek. Ako nema nikakvih simptoma tj. ako zub ne boli , kanale punimo gutaperka štapićima i odgovarajućom pastom. Nakon punjenja zub može boljeti nekoliko dana.
Drugi način je da se zub u jednoj posjeti anestezira, izvadi se živac, prošire i napune kanali. Dobro je napraviti kontrolnu rentgensku sliku da smo sigurni da su kanali napunjeni do vrha.
Nakon punjenja zuba radi se nadogradnja zuba sa štiftovima ili se stavi obična plomba. Preporuka je na mrtav odnosno zub bez živca staviti krunicu kroz 6 mjeseci do godine dana ako nema nikakvih simptoma odnosno ako je zub miran.
